Učenje radova                               (Tajnovito)

 

 

“Meni izgleda,” započe Novi Brat, nudeći cigaru Starom Dverniku, “da mi postavljamo nepotrebne zahteve pred kandidate.”

 

“Hvala,” odgovori Stari Dvernik. “Kao što su, na primer,?”

 

“Kandidat koji je primljen i dobio Učenički stepen mora da usavrši sebe u tom stepenu pre nego što dobije svoj Šegrtski stepen. Nakon što je postao Šegrt on mora da nauči taj ritual pre nego postane Majstor Mason. I razumem razloge zašto i sva braća moraju da ih razumeju i da su u stanju da govore o stepenima, ali ne vidim zašto je potrebno da nauče svaku reč i svako slovo. Na poslednjem sastanku mi smo vratili mladog prijatelja zbog toga što nije naučio svoj Učenički stepen. Ukoliko ga on nije naučio zbog toga što nije to želeo, onda on i nije verdan da dobije sledeći stepen, ali meni izgleda kao da on nije ni mogao da nauči. Odbijajući ga činimo nepravdu. On je samo jedna trećina Mason, i ne izgleda da on želi da ide dalje.”

 

“Ti sigurno puno misliš o masonskim stvarima u želji da nađeš greške u njima!” suprostavi se Stari Dvernik. “Ali mi ćemo se saglasiti brže, ukoliko ti ne mešaš svoja pitanja.”

 

“Kako to misliš, mešam ih ?”

 

“U jednom dahu ti bi želeo da saznaš zašto Masonerija zahteva učenje stepena napamet, i zašto ja ne mislim da je to bila nepravda prema pojedinim mladim prijateljima koje nismo primili u puno članstvo, kada oni nisu mogli ili nisu hteli da nauče rituale napamet. Ti jedino samo misliš o tome da je to bila nepravda, iako je to pravedno, pošto su mogli a nisu uradili. Slažeš se da je to jedno od obezbeđenja Masonerije koje je održava čistom i koje mi nazivamo drevnim orijentirima (ancient landmarks) ?”

 

“Slažem se.”

 

“Ti znaš da je jedan od tih landmark-a, da Masonerija ima tajni ?”

 

“Naravno.”

 

“Ukoliko bi mi odštampali radove, da li bi oni i nadalje bili tajna ?”

 

“Za sigurno ne. Ali, vi ne morate da ih odštampate.”

 

“Ne? Ali ako ih ne odštampamo a drugi neće da ih nauče, kako ćemo moći iste da prenesemo svojim sinovima?”

 

“Oh!” Novom Bratu zasvetle velika sijalica. “Svi mi učimo rituale i radove i na taj način znamo kada činimo greške i ispravljamo ih kod onih koji ih obavljaju, a naši sinovi će da uče i čuju na isti način rituale i radove koje mi obavljamo i to će se prenositi dalje. Pa zar ne bi bilo dovoljno da samo nekoliko osoba nauči rituale i radove – oni veoma kvalifikovani i sa dobrom memorijom? Kako ti se to čini?”

 

“Dobra strana Masonerije i Demokratije je da većina upravlja i vlada. Masonerija nije despotizam već demokratija. Ako je par njih dobilo naklonost da budu čuvari rituala i radova, da li će time i par sinova biti favorizovano da budu vladari Masonerije, isto kao što favorizovanje nekolicine uvek vodi ka lenjosti, neukosti i gluposti ?”

 

“Ako se to i desi mi ćemo ih izbaciti sa oficirske pozicije.”

 

“I ubaciti čoveka koji ne zna rituale i radove? Šta će onda postati tvoj landmark?”

 

“Ti si previše u pravu za mene,” nasmeja se Novi Brat. “Mislim da postoji objašnjenje zašto mi moramo da naučimo rituale i radove. Ali ja i dalje mislim da bi mogli ponekad da napravimo izuzetak kada čovek jednostavno ne može da zapamti.”

 

“Ako si čitao Bibliju, ti znaš da malo kvasca ukiseli svo testo. Jedno loše jaje pokvariće ceo omlet. Čovek koji ne želi da uči, ne uklapa se da bude Mason, obzirom da on nije voljan da ide putem kojim su se sva braća kretala. Čovek koji ne može da nauči rituale i radove nema dovoljno kontrole nad svojim mozgom koja bi mu omogučila da prihvati Masonski blagoslov. Ovo nije pitanje obrazovanja. Brat u ovoj loži imao je toliko malo obrazovanja da jedva čitao i pisao. Njegova gramatika je bila strašna, a njegovo znanje iz nauke je puno netačnosti, tako da bi to bilo smešno da nije žalosno. Ali on je dobar Mason zbog svega ostalog, i ‘svetli’ kao dolar kada učimo rituale i radove. Stoga, to je samo glupost, lenjost, indiferentnost i tupoglavost, jer sebičan i budalast čovek ne može ili ne želi da uči Masonstvo. Oni ništa ne doprinose tome; i onda je bolje i da ne ulaze. Praviti uzuzetke je isto kao kad bi u naše testo stavili prokisnuli kvasac.”

 

“Ali, Stari Dverniče, mnogi koji su jednom to naučili su sada to i zaboravili.”

 

“Naravno da jesu. Ni ti ne možeš sada da rešiš kvadratnu jednačinu, ili da mi kažeš glavni grad Grenlanda, ili da mi kažeš koje su granice Poljske, ili da izgovoriš latinske deklinacije. Ti si to nekada naučio ali si sada zaboravio. Ali ti si prošao kroz mentalni trening. Ali ako ti kažem da se kvadratna jednačina rešava sa mašinom za sabiranje, da je Poljska u Kini, ili da hokus-pokus znači Cezar je živ, ti ćeš znati da sam pogrešio. Ista stvar je i sa ritualima; i njihovo učenje je masonski trening, a misli koje često zaboravimo nikada nisu izgubljene zauvek, i kroz naše celo biće one su sačuvane za naše potomstvo.”

 

“Oh, u redu! Naučio sam, ipak. Hoćeš još jednu cigaru, zar ne ?”

 

“Hvala,” odgovori Stari Dvernik. “Ti si naučio dosta toga, i priznajem da mi se sviđaju tvoje cigare!”