Šta je Masonerija ?                                (U prisustvu Boga)

 

 

 

“Sada sam Mason već šest meseci i valjalo bi da znam nešto o Masoneriji. Ali ima više tajni u bratstvu, o kojima ništa ne znam, nego svega što mi je dosada rečeno”

 

Novi Brat je bio zbunjen. Stari Dvernik je spustio svoj mač, podigao do pola popušenu cigaru, pripalio je nanovo i ponovo seo na svoju stolicu.

 

“Izađi malo iz svog načina razmišljanja” pozva ga je Stari Dvernik.

 

“Da li je Masonerija religija,” nastavio je Novi Brat, “ ili je sistem filozofije, ili detinjarija da se okupe zajedno ljudi koji vole da se igraju politike i da nose titule? Čuo sam da je nazivaju na sva tri načina. Ponekad pomislim da je jedno a nekad da je ono drugo. Šta ti misliš?”

 

“To nije detinjarija da bi se okupili zajedno oni koji vole titule i počasti,” odgovori Stari Dvernik. “Ljudi će uskoro poželeti  da izmisle mnogo bolju organizaciju da zadovolje takve svoje potrebe. U suštini, već su smišljene neke bolje. Ljudi koji žele da se igraju politike i da dobiju naziv Visoki i Veliki Petlonoša pri Uzvišenoj Centralnoj Dvorani Tajnog Svetilišta, mogu da im se odmah pridruže. Ako bi Masonerija bila ništa drugo do igra, ona ne bi bila živa, niti bi živela i rasla.”

 

“Masonerija nije ni religija. Relgija je, kao što znaš, verovanje u Božanstvo, na način da se obavlja bogosluženje. Masonerija prepoznaje Božanstvo, i postupa saglasno božanskim načelima. Ona, međutim, ne izdvaja neko pojedino Božanstvo. Ti možeš da se moliš bilo kom Bogu koji ti se sviđa i da budeš Mason. To nije moguće u bilo kojoj religiji. Ako si budista, ti se moliš Budi. Ako si hriščanin, Hrist je tvoje Božanstvo. Ukoliko si muhamedanac tvoje molitve su za Alaha. U Masoneriji ti ćeš naći i hrišćane i jevreje i muhamedance i budiste, jedne do drugih.”

 

“Za Masoneruju se kaže da je sistem filozofije, ali to je ograničavajuća definicija. Ja mislim da Masonerija nije nikada bila u potpunosti definisana.”

 

“Oh, Bože,” zausti Novi Brat.

 

“Upravo tako. Duhoviti Francuz, zapitan da li veruje u Boga, odgovorio je: ‘Pre nego što ti odgovorim, moraš mi reći tvoju definiciju Boga. I kada mi to saopštiš, ja ću ti odgovoriti, Ne! Zato što definisani Bog je Bog sa ograničenjima, a Bog sa ograničenjima nije Bog.’ Masonerija je nešto slično tome; ona je Bratstvo, neograničeno i kada je limitiraš definicijom ti je time svodiš na nešto što ona nije.”

 

“Duboka tema,” prokomentarisa Novi Brat.

 

“Masonerija je duboka tema,” odgovori Stari Dvernik. “Ona je toliko duboka da ni jedan čovek nije dosegnuo do dna. Možda je to i njen najveći šarm; možete ići koliko želite daleko i u dubinu i opet da ne vidite njene limite. Fascinacija astronomijom je u neograničenosti prostora. Ne postoji teleskop kojim se može videti kraj univerzuma. Fascinacija Masonerijom je da ona nema granica. Ljudsko srce nema ograničenja u svojoj dubini, i ono što najviše privlači ljudsko srce ne može imati limite.”

 

“Ali to čini sve ovo teškim za razumevanje!” uzdahnu Novi Brat.

 

“Zar nije bolje za nešto da bude teško za razumevanje?” zapite Stari Drevnik. “Pre par dan čuo sam eminentnog sveštenika i Masona koji je održao nadahnujuče predavanje. Naslušao sam se puno govora; devet desetina su bile prazne reči sa bledim i tanko protkanim odsjajima bojažljivih ideja, i to ponegde u njima. Stoga, kada pravi govornik pruži potpunu jasnoču celokupne ideje onima koji ga slušaju, on je onda pružio nešto što vredi zapamtiti i setiti se. Taj predavač naveo je divnu pesmu od William Herbert Carruth-a. Zamolio sam ga da mi je pošalje; i on je to učinio. Zapazi samo; taj zauzet čovek, predsednik univerziteta sa još hiljadu poslova koje obavlja, nije zaboravio zahtev Brata koga nikada ranije nije video!”

 

Stari Dvernik gurnu ruku u džep i izvadi malecno parče papira. “Poslušaj me,” reče, “dok ti budem čitao samo jednu strofu iz nje:”

 

“Smrznuti stražar na zadatku;

Majka uplašena za svoje mlade;

Sokratovski oivičena kapuljača;

I Isus na raspeću;

I milion onih poniznih i bezimenih,

 Pravom i tvrdom stazom hode;

Neko to zove posvećenje

A drugi to nazivaju Bog.”

 

Novi Brat ne reče ništa, ostade nem pred lepotom ovih redova.

 

“Ja nisam pesnik,” nastavi Stari Dvernik, “i ja znam da ovo nije baš najprikladnije, ali sam napisao nešto što ide uz ove stihove, upravo da pročitam Braći sličnoj tebi.” Snebljivo Stari Dvernik nastavi:

 

“Mnogi ljudi, udruženi zajedno

Stojeći na mestu gde je Hiram stajao;

Spremni da povrate što je oronulo,

Pomažući Bratstvo.

Mudri čovek, doktor, advokat,

Siromašan čovek, graditelj,

Mnogi ih zovu Masonerija

A drugi ih zovu Bog;

 

 “Ne mislim da ima mnogo razlike kako mi to zovemo, zar ne?” zapita Novi Brat.