Promocija                                                   (“Kakve koještarije!”)

 

 

Lice Novog Brata pokazivalo je pravu zlovolju, a i glas je odražavao isto raspoloženje u trenutku kada je dočekao Starog Dvernika u pretsoblju.

 

“U čemu je problem, sinko?” zapita Stari Dvernik. “Izgledaš kao da si prošao između olujnih oblaka i Crne Rupe Kalkute!”

 

“Politika!” odbrecnu se Novi Brat. “Mislim da je to bio loš način, nedostojno, i nemasonski agitovati za oficire. To je dovoljno loše bilo kad, a pogotovo kada se agituje za promociju nekoga ko nije na redu za unapeđenje, a odbacuje se osoba koja godinama služi loži na poziciji oficira. Ja mislim da je to strašno!”

 

“Da, da, samo nastavi,” ohrabri ga Stari Dvernik. “Istresi sve što ti je na duši.”

 

“Večeras su izabrali Bila Džonsa, za Drugog Nadzornika. On nije prisustvovao sastancima redovno, zar ne? A Smit, koji je bio na redu za promociju, je izostavljen. Smit nije nikad propustio ni jedno veče tokom prošle godine i činio je najbolje što može kao Prvi Đakon. Džons je mnogo popularniji od Smita, i možda će biti bolji oficir, ali poenta je da je Smit stalno radio a Džons nije nikada. Zato sam ja loše volje!”

 

“Mudrije glave no što je tvoja bile su nezadovoljne politikom koja se vodi u loži,” odgovori Stari Dvernik. “To je složeno pitanje. Prema principima Masonstva svako agitovanje je tabu - zabranjeno. Nepisani zakon i teorija tvrde da se izbor oficira sprovodi slobodnim i nepristrasnim glasanjem. Ali ljudi su prvo ljudi a tek posle Masoni, a politika se uvek mešala i njom smo se  bavili. Ne znam ni jedan način kako da zaustavim brata da ne kaže drugom bratu kako treba da glasa!”

 

“To neće odagnati nepravdu učinjenu Smitu,” ogrovori Novi Brat. “To ipak nije pravo.”

 

“Većina misli da je u pravu,” odbaci Stari Dvernik. “Sada taj Džons ima obavezu, i mogu ti reći da sam znao da Smit neće dobiti taj položaj. On je bio veran svome radu, nikada nije propustio nijedno veče i učinio je najbolje što može. Ali to njegovo najbolje, zapravo nije dovoljno dobro. Ti si spomenuo da je Džons mnogo popularniji od Smita. To mora da je dovoljan razlog, jer ako se više sviđaš ljudima onda ćeš biti i bolji oficir.”

 

“Ali to je ipak nepravda.” Novi Brat nastavi tvrdoglavo.

 

“Ti raspravljaš sa pozicije čoveka koji veruje da osoba izabrana ili postavljena za Drugog Steward-a ima pred sobom nesavladiv posao,” odgovori Stari Dvernik. “Saglasno tvojoj ideji bilo koji Drugi Steward, koji prisustvuje u loži i obavlja svoje poslove, treba da bude izabran na narednu višu poziciju svake godine, a kao nagradu za zasluge. Ustvari posao i radovi a ne čovek su važni. Uspeh i dobrobit lože je mnogo važniji nego nagrade za ljude.”

 

“Ti nisi shvatio da je Masonstvo veće nego pojedinac, da je loža veća nego njeni oficiri, kao i da su sređene pozicije u hijerarhiji oficira važnije od ljudi koji ih zauzimaju.”

 

“Starešina može stvoriti ili pokvariti ložu. Ako je on dobar Starešina, dobro prihvačen, popularan, sposoban, privržen svojim dužnostima i entuzijasta u svojim radovima, loža će napredovati. Ukoliko ga samo entuzijazam i vernost preporučuju a nedostaje mu sposobnost, poštovanje i simpatije njegove braće, i uzgred nema sposobnost da ih vodi, onda će loža nazadovati. Smit je divan i veran drugar, entuzijasta. Ali on ima mnogo više od vrata na dole nego od ušiju na gore. Džons nije mnogo posećivao ložu, ali on je pametan čovek, naviknut da predsedava, zna ljude i poslove, i ako to potvrđuje procena bratstva, on će vući ovu ložu ka novim visinama.”

 

“Smit je imao šansu poslednje četiri godine. Tokom tog vremena nije uspeo da na prihvatljiv način pokaže svome bratstvu da bi mogao biti dobar Starešina. Bilo je uviđavno sa naše strane što smo ga sada ‘zaobišli’, a ne da tražimo da služi još dve godine. Teško bi bilo da nekome izgovorimo ‘mi te ne želimo tu‘ , ali loža je pokazala dovoljno mudra da to pokaže izborom za Drugog Nadzornika čoveka u koga veruje, a ne samo da nagrađuje verne napore.”

 

“Siguran sam da je Starešina održao lep govor posvećen Smitu i zahvalio mu se na njegovom radu. Njegova braća pokazaće da ga cene i vole kao brata ako već ne i kao Drugog Nadzornika. Smit neće biti tako zlovoljan kao što si ti. On je bio dovoljno dugo Mason da bi znao da je pravilo većine jedino pravilo kojim se masonska loža može voditi. On neće razumeti svoja vlastita ograničenja ili će verovati da ne bi mogao da bude tako dobar oficir kao što je Džons, ali će se povinovati odluci svoje braće i nastaviće da radi najbolje što ume. To je Masonerija u svom najboljem obliku. Politika je često Masonerija u svom najlošijem izdanju, ali na duge staze, pravi čovek biva izabran na pravo mesto. Ponekad, to je malo teško za neku osobu, ali dobar Mason će biti voljan da se žrtvuje za ljubav svoje matične lože.”

 

“Ti si sjajan da odagnaš nezadovoljstvo!” nasmeja se Novi Brat.  “Ali ja se pitam kako bi ti se svidelo da te zamene sa nekim drugim Dvernikom?"

 

“Kada loža bude našla boljeg slugu, ja ću biti radostan da se povučem i odem,” jednostavno odgovori Stari Dvernik. “Ja se trudim da prvo budem Mason, pa tek posle toga Stari Dvernik!”