Masonski razgovori                               (“Crna ovca”)

 

 

“Ja sam onaj koji traži malo svetlo - plamen” reče Novi Brat, sedajući pored Starog Dvernika, vadeći svoju kutiju cigara.

 

“Mislim da imam šibicu” opipa Stari Dvernik svoj džep.

 

“Nasukao sam te!” zacereka se Novi Brat, “Ali to nije plamen koji ja tražim. Ja želim plamen - svetlo Masonske prirode.”

 

“Ja ne pretendujem da budem jedini Masonski prosvetitelj,” odgovori Stari Dvernik, “ali ukoliko imam ono što ti želiš, budi uveren da ću učiniti da zaplamti i zasvetli.”

 

“S vremena na vreme,” započe Novi Brat, “čujem masonske razgovore na javnom mestu. Tokom partije pokera u klubu gde sam skoro bio, čuo sam jednog čoveka da kaže, ‘Tisi njima prošao, ali ja im neću proći!‘ Mnogi ljudi kažu da će oni uraditi ovo ili ono pod pravim uglom ili na libeli - na istoj ravni. “S vremena na vreme nailazim u štampi na ‘naleteo sam i upravljao sam se prema tome‘. Da li su ovakvi javni navodi iz masonskih radova u suprotnosti sa masonskom praksom?”

 

“Ne čini mi se da je tvoje pitanje previše komplikovano,” odgovori Stari Dvernik.

 

“Zašto misliš da nije?”

 

“Ono ne uzima u obzir motive. Ukoliko čujete čoveka da kaže da je reka nabujala i da su njegova kuća i njegova deca u opasnosti, ali je drvo palo preko nadiruće vode, te je tako Njegova milost Bog zauzdao bujicu reke. Ti si ustvari čuo svedočanstvo o Njegovoj slavi. Ali ako čuješ neku dvojicu ljudi da povezuju ime Božanstva sa rečju koja je neprikladna, ti onda slušaš proste reči. Isto zvuče u oba slučaja; ali je razlika ogromna, u motivima i u značenju.”

 

“Ako ja izjavim da ću uraditi ono što sam rekao i da ću to uraditi ‘pod pravim uglom,’ bilo ko razumeće to da sam mislio da ću to uraditi pošteno. Svako onaj koji je to čuo a zna da je izraz masonski, biće siguran da bratstvo neće biti time povređeno. Ali, ukoliko ja kažem nepoznatom, ili među nepoznatim slušaocima, ‘ovo su za sigurno masonske reči, i mi ih koristimo na našim stepenima,’ a zatim ponovim još par drugih izraza, ja sam opasno blizu granice da prekršim moje obaveze. U suštini, ove činjenice mi izgledaju kao neoprezno ponašanje prema masonskom delovanju, i ja time činim štetu!”

 

“To je veoma jasno,” reče Novi Brat. “Pretpostavimo da neki čovek želi da sazna da li sam ja Mason? Pretpostavimo da sretnem čoveka sa masonskom značkom i želim da ga masonski ispitam? Šta u tom slučaju?

 

“Ti ne treba da želiš da radiš stvari koje ne mogu da se rade!” nasmeja se Stari Dvernik. “Možeš, za sigurno, stranca da propitaš šta on zna o Masonstvu, ali to ne znači da on mora biti Mason. Nemaš prava da doživljavaš sebe kao odbor za proveru. To su prerogativi Starešine.”

 

“Pretpostavimo da on želi da razgovara sa mnom o Masonskim Tajnama?”

 

“Ni jedan Mason ne želi da priča o Masonskim tajnama sa bilo kojim čovekom a da nezna da je on Mason! Čovek koji želi da priča o tajnama, a da nije sedeo u loži sa tobom, ili bio od nekog jemčen tebi, ili je veoma nov ili veoma slab Mason ili nije Mason uopšte!”

 

“Ali zasigurno neko može da vodi masonske razgovore sa nepoznatim, ako oni nose značke i imaju kartice, oni su verovatno Masoni, i –“

 

“Govori sve o Masonstvu, što želiš! Ali budi siguran da su to masonski razgovori koje možeš obaviti u potpunosti i u prisustvu svoje žene. Tvoj pravi Mason neće želeti da ti pričaš bilo šta drugo i na drugi način, javno. Ne tako davno bio sam u vozu, i dva čoveka iza mene, a nijedan od njih nije bio Mason, svađali su se oko Masonstva. Stvari koje su oni znali nisu bile baš tako sjajne! Ali ja nisam otvorio ni usta. A sprovodnik, za koga sam godinama znao da je Masona, čuo ih je, i jedino što je uradio bilo je da mi je namignuo. Mi znamo istinu; oni je ne znaju. U čemu je korist od rasprave argumentima?”

 

“A šta je u vezi davanja nekog znaka ili reči u mešovitom društvu, tako da ja mogu da dam na znanje drugoj Braći da sam Mason ?” zapita Novi Brat.

 

“Oh!!” zakuka Stari Dvernik. “Ti mora da si čitao jeftine priče! Ti kao da imaš ideju da kada odeš na partiju karata, moraš da mrdaš ušima ili nešto slično tome da bi drugi Masoni znali da si ti takođe jedan od njihovih! Masonska prepoznatljivost nije za zabavu, već za slučaj nužde i potrebe. Naučili su te kako drugima da sopštiš to, ukoliko to stvarno moraš. Ti znaš kako da prepoznaš Masona kada on želi da ti to znaš. Ali to nisu znaci za društvena upoznavanja i skupove, i čovek koji svoje govore začinjuje masonskim izrazima nije ništa drugo do razmetljivac.”

 

“Ja sam tražio svetlo - plamen; a mi bi mogli da tobom zamenimo jedno od Malih Svetla,” reče Novi Brat.

 

“Ako misliš to kao štos,” odgovori polagano Stari Dvernik, “onda samo mogu da pomislim da su moje reči bile uzaludno izgovorene.”

 

“Ne, nikako!,” pobuni se Novi Brat. “Ja sam samo pokušao da kažem, možda nezgrapno, da sam mislio da ćeš postati odličan Starešina!”

 

“Onda, ja mogu razmišljati jedino o motivima, i hvala ti na komplimentima, i zaboravi način na koji si ih izložio!” smešeći reče Stari Dvernik.