Komitet za ispitivanje                  (Čitaj mi sa usana”)

 

 

“Upravo sam doživeo stvarni šok!” objavi Novi Brat, sedajući polagano pored Starog Dvernika.

 

“Šta ne valja?” zapita nosilac mača.

 

“Bio sam odsutan par nedelja,” odgovori Novi Brat, “i posetio sam sve lože koje sam mogao. Bio sam ushičen temeljnim načinom na koji sam uvežban da obavljam moje ritualne radove. Ni  jednim pitanjem nisam bio zbunjen. I veruj mi, imao sam i neka ispitivanja! Mnoga od njih trajala su najmanje sat vremena. Ali ja sam znao moje radove i stoga sam prošao bez ikakvih problema.”

 

“To je bilo jako lepo,” odgovori Stari Dvernik, “premda to meni čini da je to dosta dugo vreme.”

 

“Šta, dugo vreme? Ne smeta! Bilo je stvarno jako lepo; ali bilo je strašno ovde raditi u komitetu za ispitivanje sa Bratom Filsonom i završiti posao za manje od pet minuta! On  je postavio samo tri ili četiri pitanja, i koliko znam svi odgovori su bili neispravni i mi sada i ovde u našoj loži upravo imamo varalicu da sedi!”

 

“Imaš moju reč i podršku!” uskliknu Stari Dvernik. “Ako je to tako! Mi ćemo morati da tog mogućeg-varalicu izbacimo odavde, tok trepneš okom…” i krete prema vratima.

 

“Hej, sačekaj malo! Ne odlazi tek tako sa nedovoljno informacija!” protestvova Novi Brat.“ Ja ne smatram da je on stvarno’ varalica. Ali ja nisam siguran da on stvarno zna svoje radove. Kako bih ja to i mogao znati, nakon što sam saslušao Filsona koji mu je postavio samo četiri ili pet pitanja?”

 

“A, tako znači!” odgovori Stari Dvernik, sedajući ponovo, “to je onda sasvim drugačije. Ali, ja mislim, da je to dobro i za tebe. Gledao sam te kada si primljen u ložu i pratio tvoj rad i napredovanje kroz stepene i nadao sam se da ćeš postati pravi Mason. A sada, ti ovde zanemaruješ svoje obaveze, odričeš se samog sebe, izdaješ svoju braću, sumnjaš u svoja verovanja!”

 

“Zašto, šta ti misliš pod tim? Ja nisam izdao ničije poverenje!” zavapi Novi Brat ljutito.

 

“Ah, da, upravo jesi,” odgovori Stari Dvernik, snažno. “Starešina ti je verovao; tvoje braća su ti verovala. Oni su ti verovali kada su te poslali sa Bratom Filsonom i kada si se vratio i postao jemac za brata koga ste ispitivali, to je značilo da dozvoljavaš Filsonu da može da kaže na Oltaru da je taj brat Majstor Mason. Sada mi ti kažeš da ‘nisi’ zadovoljan; i da je, na osnovu svega što znaš, za tebe on mogući varalica! Kažeš da ne znaš da li on zna svoj rad! To je bio vaš posao da saznate. Zbog toga si ti i bio u komitetu. Masonerija zahteva dvojicu u komitetu. Obojica moraju biti zadovoljna. Ti nisi zadovoljan, ali si dozvolio bratu da prođe i uđe. I šta je to? Zar to nije izdaja poverenja, šta je ako to nije?”

 

“Pa, dobro, de. Stari Dvernče, ti znaš da ja ne želim udarim na Filsona, i ukoliko on misli da je sve u redu – a i ja sam nov u loži,  i sve to – Ma, hajde sad! Nemoj da pravimo frku !”

 

“Sve gore od goreg!” zakuka Stari Dvernik. “Ti nisi bio zadovoljan, a sada bi radije da ne ‘udariš na’ Filsona. Ti sada želiš da Masonerija i ova loža, koja te je podigla, dozvoliš da varalica iskoristi priliku. Ja ću za sigurno podneti izveštaj loži o tebi. Za sigurno ću razmotriti i šta si ti naučio o tome šta je šta u Masoneriji, ja ću…”

 

“Oh, nećeš valjda to da učiniš!” zakuka Novi Brat. “Ja nisam mislio da učinim ništa nažao. Samo sam pokušao da budem masonski uljudan u odnosu na brata… i nećeš valjda da to uradiš, zar ne?”

 

“Ma naravno da ne!” odgovori Stari Dvernik, namigujući. “Neću o tome ni razmišljati.”

 

"Ali zašto si to onda sve rekao?" zapita Novi Brat.

 

“Samo sam hteo da te zaplašim da bi shvatio da nisi bio svestan o čemu pričaš!” odgovori Stari Dvernik. “Sve što sam rekao je istina, ukoliko ti ‘stvarno’ nisi bio zadovoljan. Ali ti si bio’ zadovoljan. Ti jako dobro znaš da je taj brat Mason. Ali ti si želeo da nateraš Filsona da pokaže dignitet, i da obavite temeljno ispitivanje. Da ponizite brata pokazujući mu kako ste vas dvojica veliki i važni. Eh, pa i ja znam te stvari! I ja sam bio mlad! Je li, ti reče da su tebe ispitivali čitav sat? Braći ne treba čitav sat da spoznaju da li je posetilac Mason ili ne, sem ukoliko ne postoji neka sumnja. Ti si bio previše samouveren, perpun ponosa, pun žudnje. Zato su oni i posumnjali u tebe, i nakon sat vremena su se uverili. Filson je stara koska’. On je Mason već godinama. On zna i koja pitanja da postavi. Niko ne mora da te pita da li ti znaš da je dva puta dva četiri i da je dva puta četiri osam, ako te je neko već pitao koliko je dva puta osam i ti si mu odgovorio šesnaest. Duga, obuhvatna, razrađena i teška ispitivanja primenjuju se samo na nekoga ko je više ritualan nego Mason, i ukoliko postoji realna sumnja u tražioca.”

 

“Stari masoni znaju da posetilac koji traži da uđe na rad u ložu, često deli i komplimente loži. Loža je domaćin a on gost. Gostoprimstvo zahteva sve moguće vidove uvažavanja. Masonerija traži znanje. Umereni pristup je da se na što kraći i brži način sazna sa sigurnošću ono što se može. Nije potrebno čoveka stavljati na test kroz ceo ritual da bi se saznalo da li je Mason ili ne. Filson to jakodobro zna. Očigledno je da je i brat posetilac znao svoj posao i da su njegovi odgovori bili zadovoljavajući.”

 

“Ali zapamti, moj brate, ‘ti’ moraš biti zadovoljan na komitetu, ili ćeš biti neveran svojim uverenjima. Budi zadovoljan što pre i sa što je moguće više gracioznosti, ili ćeš prekršiti standarde gostoprimstva i učtivosti koju si naučio u Masoneriji. Razumeš?”

 

“Mislim da sada razumem. Sve mi se vrti u glavi. Sve u svemu, ja sam sada siguran da sam od sebe skoro napravio budalu,” reče Novi Brat.

 

“Nema potrebe za brigom!” uteši ga Stari Dvernik cerakajući se. “Posveti sebi malo vremena. Retko je da to škodi. Posle par godina i ti ćeš dobiti neki osećaj za realnost!”